Najbitniji događaji u radu CEIK-a po godinama:

1997. godina - CEIK je osnovan 19. kolovoza 1997. godine u Karlovcu na inicijativu Mladena Kuke i grupe entuzijasta. Pri osnivanju određena mu je uloga koju u svijetu imaju poznati explorers klubovi - promicanje istraživanja, osmišljavanje ekspedicija, stvaranje zbirki predmeta, izdavaštvo i druženje svjetskih putnika - ekspedicionista. CEIK je zapravo prvi hrvatski explorers klub u povijesti.

Građeno je to na tradiciji karlovačkih svjetskih putnika, a među njima najslavniji su braća Mirko i Stjepan Seljan. No, i drugi su Karlovčani lutali svijetom i istraživali, pa i postigli značajne rezultate. Putovali su u Kinu, Afriku, Južnu i Srednju Ameriku, a dio njih je u vrijeme naseljavanja Australije i SAD odigrao značajnu naseljeničku ulogu.

Korijeni CEIK-a osmišljeni su tijekom ekspedicije u Južnu Ameriku, u Ekvador. Dotad revne planinare nije više zanimalo isključivo penjanje vrhova i obaranje rekorda. Športsku dimenziju dopunila je kulturna, povijesna i općenito znanstvena. Inicijativu je dao Mladen Kuka, koji je i osmislio temelje djelovanja nove organizacije. Na utemeljiteljskom je skupu bilo deset utemeljitelja, od kojih svaki danas nosi unikatnu pločicu s imenom koja je za tu prigodu izrađena. CEIK je koncipiran kao zatvoreni klub u koji se ne možete učlaniti, već na prijedlog jednog ili više članova, o vašem pristupanju odlučuje Upravni odbor. Kada on da zeleno svjetlo, bit ćete upitani za članstvo. Ako pristanete, ne ispunjavate pristupnicu, već dobivate iskaznicu. Jedan od čudnijih običaja CEIK-a je inicijacija novih članova (jednostavan obred nepoznat laicima) i neplaćanje članarine. Ovo potonje bi nas samo odvajalo od ciljeva i previše angažiralo.

Do kraja 1997. godine, uz postupak registracije i donošenje svih dokumenata, CEIK se najviše bavio pripremama za prvu ekspediciju. Tada je osmišljen projekt «Tragom braće Seljan», niza ekspedicija i terenskih istraživanja koja su trebala rasvijetliti rad braće Seljan i skrenuti pažnju javnosti na ove istraživače. Njihovo ime gradu Karlovcu daje izuzetan pečat, no ta je prednost korištena malo ili nimalo u stotinjak godina koliko je proteklo otkada su braća napustila svoj grad. Dok se drugi ponose i daleko manjim imenima, ističu ih i promiču, Karlovac je dotad imao dvije ulice s imenima braće, jednu osnovnu školu, a nitko ni među Karlovčanima nije radio na edukaciji o Seljanima. Posjeti potomaka Stjepana Seljana prihvaćani su protokolarno, a godinama s njima nitko nije održavao kontakt.

Prva u nizu ekspedicija – «Tragom braće Seljan po Zelenom kontinentu» u Južnu Ameriku bila je izuzetna prigoda da se uz šestomjesečne pripreme javnost upozna sa nasljeđem Seljana. Nebrojene konferencije za novinare, članci, TV i radijski nastupi podgrijali su atmosferu.

Zašto je odlučeno da se prva ekspedicija pokrene prema Južnoj Americi, kada su Seljani iz Karlovca krenuli prvo u Afriku? U to je vrijeme politička situacija na rogu Afrike bila uzavrela i zaprečavala je slobodno i nesmetano putovanje, a i nas je primarno zanimala neriješena misterija pogibije Mirka Seljana u peruanskoj prašumi. Ciljevi ekspedicije postavljeni su vrlo široko: obići sva mjesta u šest južnoameričkih zemalja koja imaju veze sa Seljanima. Za to su trebale i velike znanstvene i informativne pripreme, kako nam ne bi ništa promaklo.

Usporedo s tim razvijali smo program rada Centra i konsolidirali članstvo i način rada. Te je godine Centar bio bez prostorija, pa su sastanci održavani na javnim mjestima, ali najčešće na planinarenjima, izletima i pripremama ekspedicije.

1998. godina - Ekspedicija Tragom braće Seljan 1998. u Južnu Ameriku obilježila je rad u 1998. godini. Na put se pošlo u veljači 1998. godine. Prvi put je netko iz Hrvatske krenuo na mjesta koja su istraživali Seljani. Ekspedicija je uspjela i u nešto manje od dva mjeseca osam je članova prešlo oko 15 tisuća kilometara. Rezultat ekspedicije je stvaranje zbirke predmeta, snimljeni filmovi, dijapozitivi i fotografije, te učlanjenje novih članova, kao što su: Ivo Kuljiš-Fuchtner, ministar gospodarskog razvitka Bolivije, Franjo Blažević, veleposlanik u Čileu, Branko Fištrović, počasni konzul u Peruu, Drago Mužević, počasni konzul u Boliviji, Jose Trevisan - Pitalo, počasni konzul u Čileu, Vojko Vilović, počasni konzul u Boliviji, fra Drago Balvanović, nadbiskupski vikar Hrvata u Peruu, Marko Burin, predsjednik Zajednice Hrvata "Dubrovnik" - Peru, Robert Jakubek, počasni konzul - Bolivija i, što je posebno važno - Zora Seljan, kćer slavnog istraživača Stjepana i Antonio Olinto, poznati brazilski pisac i Zorin suprug.

Na toj su ekspediciji postavljeni temelji buduće zbirke i muzeja «Seljan». Uz to, članovi Centra počeli su se baviti sa još nekoliko značajnih projekata. U prvome redu, budući da je Centar od grada na korištenje dobio devastiranu Vilu Anzić, trebalo je prići obnovi zgrade. Pokrenuta je i 1. Hrvatska ekspedicionistička škola. Započet je progam «Karlovačke pučke šetnje» i priključen je projektu «Zdravi grad». Uz to, održavana su predavanja, izložbe (ali još ne u prostoru Vile Anzić) te program izleta u suorganizaciji s planinarskim društvima. Pokrenuta je i suradnja sa Lovačkim društvom «Dubovac», TKD klubom «Karlovac» i još nekim drugim uspješnim karlovačkim klubovima. Dana je potpora i prijateljima iz Ski i snowboard kluba u Karlovcu.

Mladen Kuka održava samostalne izložbe fotografija sa ekspedicije, a Mladen Postružnik, koristeći te fotografije, objavljuje putopisnu knjigu "Od Atlantika do Pacifika". Izlazi niz članaka u novinama, od lookalnog tiska, pa do Arene i drugih nacionalnih magazina. Nastavljen je običaj braće Seljan da se putovanja prezentiraju u karlovačkome Zorin domu. Otad će sve promocije ekspedicija i veća predavanja biti održavana u tome prostoru. Vezanost za kulturu CEIK pokazuje i suradnjom sa karlovačkim kulturnjacima – slikarima, pjevačima, pjesnicima. Ukupno, ta će 1998. godina u analima Centra biti zapamćena kao godina početaka mnogih programa koji traju i danas.

1999. godina - Sljedeće, 1999. godine u punoj mjeri započinje obnova objekta i pripadajućeg imanja Vile Anzić. Istovremeno, priprema se druga ekspedicija TBS u Afriku, Po crnom kontinentu. Radi se na ta dva glavna kolosjeka. U lipnju i srpnju ekspedicionisti savladavaju nedaće na rogu Afrike i izvršavaju postavljene ciljeve ekspedicije iako se tada sjeverom Kenije i Etiopijom malo tko uopće usuđuje putovati. Sve susjedne zemlje poprišta su teških sukoba: Sudan, Kongo, Ruanda, Somalija, Malavi, a i Etiopija ima sukom s osamostaljenom Eritrejom. Kenija je poprište banditizma i razbojništva. Ipak, ekspedicija dolazi na Omo i Rudolfovo jezero i otkriva Seljanville. Fond predmeta s putovanja u posjedu CEIK-a se znatno povećao.

Mladen Kuka radi izložbu fotografija "Pod suncem crne Afrike", a ekspediciju slijedi i predavanje u Zorin domu te video film M. Postružnika. Predaje se i po školama, besplatno, kao dug gradu i našim sugrađanima. Centar postaje medijski prepoznatljiv, do tada je već izašlo nekoliko stotina članaka o našim aktivnostima. «Pučke šetnje» se nastavljaju, a Centar vrvi mladim ekspedicionistima s prve uspješno završene škole.

2000. godina - Već u siječnju 2000., Mladen Kuka i Mladen Strukan putuju na Havaje i osvajaju najviši vrh havajskog otočja. Tu nastaje izložba fotografija i predavanje "Čudesni svijet Havaja".

U ljeto 2000. nastavlja se projekt "Tragom braće Seljan", i to europskim pohodom tragom Mirka Seljana koji je pješačio od Petrograda (Sankt Peterburg) do Pariza. U dva tjedna prijeđeno je osam tisuća kilometara po Europi na ekspediciji «Petrograd – Pariz».

U jesen je konačno otvorena i villa Anzić, nakon godine dana obnove. To je danas dobro uređeno sjedište centra s izložbenim prostorom, u što je utrošeno oko 60 tisuća DEM vlastitoga novca i sredstava donatora, a ponajviše rada članova Centra na čelu s Mladenom Kukom. Svi građevinski i instalaterski radovi jednostavno su preopsežni da bih ih mogao ovdje opisati, ali se vide na samoj zgradi.

Otvorenje objekta ujedno je bio i dan manifestacije «Dan bez automobila» u suradnji s odborom projekta «Zdravi grad». Tada se okupilo oko tisuću posjetitelja, što je bio povod za predlaganje projekta «Izletište Vila Anzić», uređenja okoliša i trasiranje staza u tom području grada.

Vlastiti prostor omogućuje početak izložbenog programa. Svakog se mjeseca postavlja izložba vezana uz putovanja, prirodu ili povijest i sadašnjost Karlovca i okolice.

2001. godina – Kao završetak opsežnog projekta, CEIK je organizirao svoju dotad najtežu i najsloženiju ekspediciju «Gran Pajeten 2001», u teško pristupačne dijelove Perua gdje je poginuo Mirko Seljan. Šesteročlana ekipa došla je do prašumskog grada Gran Pajatena koji je Mirko Seljan otkrio pedeset godina prije nego su i sami Peruanci došli do ovog arheološkog lokaliteta kulture Chachapoyas. Konjima i pješice preko Anda, zatim kroz prašumu desecima kilometara članovi su uspjeli savladati negostoljubiv krajolik. Ovom je ekspedicijom rad Seljana dobio novi značaj, te se sada zna da je on bio uz bok najvećim istraživačima svijeta, ali su i članovi Centra pokazali da mogu izvršiti i najteže ekspedicije.

Paralelno s organizacijom ekspedicija, CEIK organizira i druge izložbe, predavanja, medijske akcije, te nastavlja još dva svoja redovita programa: «Karlovačke pučke šetnje» te «2. hrvatsku ekspedicionističku školu», koja je počela krajem prethodne godine. Ovog puta, na školi sudjeluje i grupa najmlađih polaznika, a završava ju tridesetak ljudi koji se većinom ustaljuju u radu Centra iako nisu još svi njegovi članovi. Ujesen već počinje i «3. ekspedicionistička škola», koju završava 25 polaznika.

Mladen Kuka te 2001. godine još jednom putuje u SAD, ovoga puta na Zapadnu obalu, gdje obilazi najznačajnije lokalitete Kalifornije, Arizone, Nevade i Kolorada: Veliki kanjon, Dolinu smrti, Red Rock i slična mjesta, te snima i slika.

Predavanja, izložbe i video filmovi i dalje ostaju konstanta rada Centra i tijekom te godine, kao i izložbeni program u Vili Anzić. Uz to, organiziraju se i izleti te Kestenijade i Gljivarijade, kao i pripremanje fiš-paprikaša i drugih domaćih jela.

2002. godina – U godini svoje pete obljetnice Centar se prihvaća organizacije ekspedicije «Island 2002», koja se razlikuje od dosadašnjih, a ima tri glavna cilja: uspon na nekoliko poznatih vrhova Islanda (Hekla, Vatna Jokul, Sneffels Jokul) u čast međunarodne godine planina, kontaktima s Islanđanima i Hrvatima na Islandu, te predavanjima i prezentacijama želi se obilježiti deset godina međunarodnog priznanja Hrvatske, a Island je zemlja koja je to prva učinila, te treće - dolazak u polarni krug i obilazak Islanda obalom.

To je prva veća ekspedicija izvan projekta TBS, a u planu ih je još nekoliko, no sve će biti povezane s Karlovcem i životom i radom Hrvata izvan domovine, te s djelovanjem hrvatskih istraživača.

Na Vili Anzić dovršena je još jedna manja obnova i obavljaju se pripreme za trajnije uređenje okoliša. «Pučke šetnje», izleti, izložbe te medijska djelatnost jednako se nastavljaju. Obavljaju se i pripreme za obilježavanje pet godina postojanja Centra. Uređuje se arhiva, te se planiraju projekti koji će obilježiti rad u sljedećim godinama. Projekt TBS sada dolazi u fazu obrade prikupljenoga i počinje se s prvim koracima u oživotvorenju muzeja.

2003. godina – Glavni projekt je ekspedicija «Pacifik – Amazonas» kojoj je cilj proći rijekom Amazonom, spajajući ocean i atlantski sliv rijeka. To je bila želja Seljana, ali se nikada nije ostvarila. Ekspedicija je naišla na političke nemire u Peruu, ali je uspješno došla do grada Iquitosa u Peruu, na rijeci Amazoni. Od tuda do Manausa bilo je 2700 kilometara plovidbe Amazonom. Na tom putu članovi su lovili krokodile i piranje, upoznavali lokalne običaje i živi svijet. Posebno su zanimljive bile zemljeopisne odrednice tog kraja našeg planeta. Ekspedicija je uspjela i donijela je zanimljiv materijal za film «2700 km Amazonom».

Održana je i izložba fotografija kao i predavanje u Zorin domu. Mladen Kuka te godine putuje još i u Vijetnam, gdje otkriva do tada zatvorenu zemlju. Nastaje film «Vijetnam otvara vrata».

Na vili Anzić i te se godine održavaju škole, redovne manifestacije itd.

2004. godina – Najviše rada utrošeno je na pripremu ekspedicije «Terra Australis», u Australiju. To je još jedini kontinent na kojem CEIK-ovci nisu do tada bili. Uz suradnju naših iseljenika ekipa se uspinje na Mt. Kosciusko u zimskim uvjetima, a posjećuje i Plave planine. Ostvaren je istoimeni film te izložba.

I dalje se radi na održavanju vile Anzić, ali i na unutarnjoj obnovi objekta. Krajem godine, inicijativom grupe članova i nečlanova CEIK-a osniva se PD Karlovac, koje će sjedište imati na vili.

2005. godina – U spomen Stjepana Seljana koji je nakon bratove smrti boravio u Centralnoj Americi, CEIK osmišljava ekspediciju u Guatemalu. Tu je i najvišlji vrh tog dijela svijeta – Tajumulco (4220 m). Posjećujemo nekoliko starih gradova (Retalhuleu, Quetzaltenango, Antigua) i osvajamo vulkan, nakon pripreme na laguni Chicabal, gdje sudjelujemo u drevnim običajima Maja. Ostvarujemo kontakte nakon kojih saznajemo za nekoliko hrvatskih obitelji koje žive ovdje.

Nastaje film «Krug Guatemalom». Mladen Kuka priređuje istoimenu izložbu.

2006. godina – Kako se dovršava rad na opsežnoj knjizi «Mirko seljan – snovi istraživača», osmišljavamo i istoimenu ekspediciju kojoj je cilj doći na točno mjesto pogibije Mirka Seljana. Prethodi istraživanje, te se ekipa upućuje u grad Juanjui u pokrajini San Martin. Ovdje istražujemo nekoliko dana, potom se povezujemo s poglavarstvom grada Pachize. To je zadnje ishodišno mjesto posljednje ekspedicije Mirka Seljana. Posjećujemo poznate lokalitete s Mirkove posljednje karte – prije svega Tingo Jellache, odakle je slao posljednja pisma.

Ova ekspedicija je ipak bila samo pomnije terensko istraživanje koje je otkrilo mnoge nove i nepoznate činjenice.

Održavaju se dvije izložbe fotografija u suradnji s Gradskim muzejom u Karlovcu i prezentira se novi film.

2007. godina – Na početku godine proizveden je dokumentarni film – «Devet godina CEIK-a» - koji u 35 minuta obrađuje cjelokupnu povijest Centra i sve ekspedicije.

U veljači su tri člana Centra pošli na drugu istraživačku ekspediciju u sjeverne dijelove Perua kako bi konačno doprli na mjesto pogibije Mirka Seljana. Bio je to rezultat cijelog desetogodišnjeg istraživanja. Uz silne napore, ekspedicija je u tome uspjela, istraživši usput i najveći dio rijeke Huayabambe, i danas najnepristupačnijeg dijela Perua. Postavljena je spomen ploča u gradiću Pachiza, polazištu zadnje Mirkove ekspedicije, te su uspostavljeni prijateljski odnosi sa lokalnom zajednicom koja broji oko 4 tisuće ljudi. Na svečanoj sjednici poglavarstva uručeni su simboli prijateljstva Karlovca i Pachize. Prihvaćeno je i kumstvo nad djetetom koje je dobilo ime Mirko Navarro Ayala.

Poslije ekspedicije stvoren je film «Misterij San Martina». No, najveći dio rada do svibnja utrošen je u pripreme za obilježavanje desete obljetnice Centra, u koju čast su u travnju predstavnici CEIK-a primljeni u Uredu predsjednika RH. G. Stjepan Mesić preuzima pokroviteljstvo nad tom obljetnicom. Osmišljen je program i izabrani odbori koji će voditi tu manifestaciju.

U isto je vrijeme objavljena i knjiga «Snovi istraživača» autora Mladena Postružnika koja na znanstveni način donosi nove doprinose u istraživanju života i rada braće Seljan. U knjizi su po prvi put doneseni nepoznati dokumenti koji govore o Seljanima, a koji su prevedeni sa španjolskog jezika.

U sklopu obilježavanja manifestacija obilježavanja desete godišnjice, održana je svečana akademija u kolovozu, na kojoj je bio izaslanik Ureda predsjednika RH. Osim toga, održan je Drugi festival putopisnog filma u Karlovcu, uz suradnju s Dokumentarnim programom HRT-a. Nadalje, održano je i nekoliko izložaba na Vili Anzić.

Centar je bio i domaćin akcije «U mome gradu bez automobila» u sklopu koje smo ugostili 1.000 sudionika.

Potom su uslijedile pripreme za ekspediciju «Osmi kontinent» na Novi Zeland, koja je nažalost odgođena radi dobivanja viza i teškoća povezanih s time.

U prosincu su održane 150. pučke šetnje, čime je označen kraj ciklusa manifestacije u ovome obliku, te se radilo na osmišljavanju novog oblika širenja zdravog života među sugrađanima.

Pripremljena je i u tisak stavljena brošura u povodu 10 godina Centra. U njoj su pod uredništvom M. Postružnika sudjelovali poznati članovi Centra i poznati autori poput dr. Milana Kruheka, prof. Srećka Božičevića, Mladena Kuke, Željka Cara, Biserke Schmuck, Goran Gerovac, Vlado Bojkić i drugi.

Nastavljena je suradnja s društvom Karlovčana u Zagrebu, kao i s drugim sportskim klubovima i organizacijama u Karlovcu i županiji.

2008. godina – U veljači je konačno izvršena ekspedicija «Osmi kontinent» u Novi Zeland. Nakon brojnih istraživanja na tragu braće Seljan, ova je ekspedicija imala više zemljopisni i kulturalni karakter koji nije vezan uz Seljane.

Tri člana ekspedicije boravili su na Novom Zelandu, a put koji je uključivao četverodnevni posjet Sydneyu i također četverodnevni boravak u Maleziji, trajao je dvadesetak dana. Pri tome su članovi CEIK-a primljenu u oba hrvatska društva u gradu Aucklandu – Dalmatinskom i Hrvatskom klubu – a također su im pomoć pružili hrvatski iseljenici, prije svega gospođa Zdenka Ris i gospodin Mladen Bartolec s obitelji.

Na temelju ekspedicije nastao je film Osmi kontinent.

Osim te aktivnosti, u CEIK-u se radilo na pojačanom održavanju objekta vile Anzić.

2009. godina – Nastavljene su aktivnosti iz redovnog programa CEIK-a (izložbe, predavanja, škole), kao i uređenje vile Anzić.

CEIK je poduzeo prvo od ekspedicionističkih putovanja u okružje. Naime, šest je članova otišlo na put u Italiju, nazvan «Vulkani Italije». Cilje je bio popeti se na Vezuv i Etnu, dva najpoznatija vulkana u ovoj zemlji. Ekspedicija je trajala 14 dana tijekom kolovoza i potpuno je uspjela, a nastao je film «Vulkani Italije».

Nastavlja se suradnja sa prijateljskim društvima. CEIK potpomaže djelatnost planinara, surađuje sa mnogim športskim kolektivima, a te se godine dosta predaje po školama i otvaraju se izložbe. Novi prostor je Knjižnica za mlade.

2010. godina - Zbog recesije, umjesto nastavka rada na programu Tragom braće Seljan, odlučeno je da se ide u ekspediciju u okružje. Tako je osmišljen put poluotokom Balkanom, kroz sedam zemalja. Na ekspediciji "Balkansko ljeto" uz potporu KŠZ, sudjeluje sedmero ljudi. Nastaje film i izložba fotografija.

Istovremeno, radi se na osmišljavanju i pisanju sadržaja kako bi se otvorio website, mrežno mjesto za CEIK koje upravo čitate. Obilježavaju se obljetnice, a radovi na vili konačno obuhvaćaju prostor naše konobe. Taj objekt zahtijeva puno rada članova.

2011. godina - CEIK se aktivira u radu Planinarskog saveza grada Karlovca. Sudjeluje se u planinarskim, ali i ekspedicionističkim školama. Pripremaju se i knjižna izdanja u povodu predstojećih obljetnica. Inicirana je i Kuća slavnih karlovačkog planinarstva.

Ekspedicija "Vrhovi Sjevera" vodi ekipu CEIK-a u Skandinaviju. Penju se vrhovi na kojima je bilo malo Hrvata.

Obilježena je obljetnica CEIK-a, a nastup prema medijima je izvrstan. To se posebno odnosi na nastup u emisiji "Na rubu znanosti". Pokrenuta je suradnja sa Hrvatsko - Hispanskim društvom. Održano je puno predavanja izvan Karlovca. Mladen Kuka obilježava 40 godina rada u planinarstvu.